SADNICE DUNJE
Sadnice dunje dobro uspevaju i rađaju u zoni umerenokontinentalnog podneblja. Cveta kasno pa joj pozni mrazevi, po pravilu, ne nanose štetu. Voćne sadnice dunje u narodu su popularne po svom plodu, koji se najviše koriste u ishrani. Voćne Sadnice dunje imaju velike plodove pa su zbog toga isplative i dosta zastupljene u našim krajevima.

LESKOVAČKA
Kod sadnice dunje ove sorte plodovi su krupni, loptasto jabučastog oblika, mirišljavi, limunžute boje. Meso je čvrsto, sočno, slatkokiselog ukusa. Delimično je samooplodna. Smatra se najkvalitetnijom i najukusnijom sortom dunje.
Vreme zrenja: početak oktobra
Podloga: DUNJA MA

VRANJSKA
Plodovi su krupni, kruškastog oblika, zlatnožute boje. Meso je srednje čvrsto, slatkonakiselo. Samooplodna je sorta, upotrebljava se kao oprašivač za Leskovačku dunju.
Vreme zrenja: početak oktobra.
Podloga: DUNJA MA
Izaberite naše voćne sadnice i budite najuspešniji!
VOĆNE SADNICE - RASADNIK SAVIĆ

Temperatura
Dunji su potrebna vrlo topla leta, suvi vazduh tokom leta kao i zime bez većeg kolebanja između visokih i niskih temperatura. Tokom zimskog mirovanja dunja može podneti kraće vreme temperature do -30 °C, a leti čak 52 °C. S obzirom na to da je dunja voće toplijeg podneblja, najbolje raste i donosi plodove u uslovima sredozemne i umereno kontinentalne klime, sa srednjom godišnjom temperaturom između 10° i 15 °C.
Za razliku od kruške i jabuke, dunja slabije podnosi zimske temperature, pogotovo pred završetak vegetacije u jesen i na početku vegetacije u proleće, pa se može dogoditi da posle toplog januara, a pogotovo ako se toplo vreme zadrži i tokom februara, smrzne u martu na temperaturi -20 °C. Mladi plodovi smrzavaju na -2 °C.
Voda
Dunja vrlo dobro i redovno rađa samo kada je dovoljno vlage u zemljištu. Najbolje uspeva na položajima gde zemljišta imaju dovoljno vazduha i vode. Ne podnosi močvarne terene, gde zbog nedostatka kiseonika može doći do gušenja korena.
Područja koja bi se mogla preporučiti za intenzivno gajenje dunja morala bi imati 750 - 900 mm padavina tokom godine ili 600 mm dobro raspoređenih padavina tokom vegetacije.
Zemljište
Dunja zahteva dobro zemljište, sličnih svojstava kao za jabuke i kruške, tj. zemljište dobre strukture, po mogućnosti odnosa gline i peska 50:50 do 60:40. Sadržaj humusa oko 3 %, a sadržaj fiziološki aktivnog kreča ne bi smeo prelaziti 2,5 %. Ako se želi odgajiti dunja koja nije osetljiva na sadržaj kreča u zemljištu, onda se ona kalemi na podlogu kruške. Najpovoljnija pH vrednost zemljišta za dunju je u rasponu je od 5 - 6,2.
Severne ekspozicije (položaji) terena, koje su slabije osvijetljene, pa prema tome hladnije i vlažnije i nalaze se iznad 450 m nadmorske visine, nisu povoljna za gajenje zasada dunje jer plodovi ne mogu sazreti. Nagib terena, kao i za ostale voćne vrste, ne sme biti previše strm zbog teže obrade zemljišta i mogućnosti izvaljivanju stabala. Najpovoljniji nagib bio bi između 3° i 5°.
Na terenu na kome nije bilo intenzivne proizvodnje, potrebno je temeljno očistiti ostatke prethodnih kultura. Pre ravnanja terena i dubokog oranja, treba uraditi analizu zemljišta, ponajpre hemijski sastav zemljišta. Na osnovi rezultata analiza dobiju se uputstva o potrebnim količinama hraniva.
Kvalitet zemljišta popravlja se i postupkom kalcifikacije, koristeći za to tačno određene količine kalcijuma i adekvatne količine stajskog đubriva.
Mineralno đubrivo rasipa se po celoj površini i unosi pri dubokom oranju (do dubine oko 40 cm). Pripremu zemljišta za jesenju sadnju poželjno je obaviti tokom leta, a ako se planira sadnja u proleće, ta se priprema može obaviti tokom leta pa sve do zime dok to dopušta vlažnost zemljišta.
Poznato je da se dunja kao i ostale kulture može razmnožavati na više načina: pomoću semena, nagrtanjem, reznicama i kalemljenjem. U intenzivnoj proizvodnji razmnožava se isključivo kalemljenjem na podlogu, a izbor podloge zavisi o tipu zemljišta i iskustvima vezanim za pojedine podloge.
Za sadnice dunje je najbolja podloga beli glog, koji je odlično kompatibilan s dunjom. Stabla su dugovečna i vrlo rodna.
Sorte dunja međusobno se razlikuju prema morfološkim i fiziološkim osobinama, a podela je obavljena prema obliku ploda. Dunje se mogu svrstati u tri grupe: sorte jabučastog, kruškolikog i zvonastog oblika.
Etažne grane primarni su elementi krošnje, koje na sebi nose sekundarne, tercijarne itd., grane koje imaju funkciju rodnog drveta. Sekundarne grane na primarnoj grani od osnove prema vrhu moraju postepeno biti tanje i kraće. Druga etaža nalazi se na visini oko 70 cm, a treća na 50 - 60 cm.
Sadnica će se razvijati tokom 2 godine i tada je spremna za presađivanje u zasad. Dunje se sade u zasad s razmakom u redu 3,5 - 6 m i između redova 4 - 6 m.
Osim redovne rezidbe koja je nužna pri intenzivnom gajenju, potrebno je i navodnjavanje pre završetka cvetanja, na početku fiziološkog proređivanja plodova, sredinom jula kada su obično najveće suše i u drugoj polovini avgusta, kad je najintenzivniji rast plodova. Da bi se izbegla povišena vlažnost vazduha preporučuje se sistem navodnjavanja »kap po kap«.
U trećoj godini u rano proleće, pre početka vegetacije (krajem marta), potrebno je obaviti prvo prihranjivanje azotom, i to oko svake voćke u krugu prečnika 50 - 60 cm s 300 g KAN 27 %. Drugo prihranjivanje obaviti početkom maja na isti način i istom količinom KAN 27 %. U jesen, posle opadanja lišća, po celoj površini voćnjaka razbacati 700 kg/ha mineralnog đubriva NPK 5:20:30.
Četvrte godine krajem marta rasuti po celoj površini voćnjaka 130 kg KAN 27 %, posle cvetanja prihraniti azotom s istom količinom KAN 27 %, a u jesen, posle opadanja lišća, rasuti 700 kg/ha mineralnog đubriva NPK 5:20:30.
Ako se dunja bere za preradu bolje je brati dok nije poprimila potpuno žutu boju jer će na taj način zadržati veću količinu pektina.